Moj blog je premesten!

Bicete odmah prebaceni na novi blog. Ukoliko se to ne desi, molim kliknite na
link
i osvezite svoje favorite.

Thursday, March 12, 2009

Srbi na Tasosu

Naslov bi trebalo da glasi Srpkinje na Tasosu:)...
Najcesce cujem pitanje da li ima jos Srpkinja na Tasosu osim mene. Naravno da ima. Ne znam tacan broj, ali pretpostavlja se da nas ima oko 50. Broj se svake godine povecava. Ne raspolazem podacima za sever ostrva, ali u Limenariji nas ima tri, a u Potosu desetak. S obzirom da najveci broj turista na Tasosu jesu Srbi, logicno je da se broj nasih devojaka u jesen znatno poveca. Posledica poslednjeg leta jesu tri nove devojke, od kojih ce jedna biti u Limenariji i dve u Potosu. Na severu ostrva ce ih sigurno biti vise.

Za sada nas jos uvek ima malo, ali sigurna sam da cemo se uskoro povezati i napraviti neko udruzenje. Mozda cu imati prilike da se u samoj Grckoj oprobam kao nastavnik srspkog. (Ovo ne znaci da treba da mi zamerate zbog gresaka u pisanju:))To nikako nisam ocekivala pre nego sto sam dosla. Sva deca iz mesovitih brakova, grcko-srpskih jesu bilingvalna, ali s obzirom da zive u grckoj sredini logicno je da se slabije snalaze u koriscenju srpskog jezika. Nadam se da cemo uskoro organizovati casove srpskog za svu tu decu, kao i za one Grke koji su zbog svog biznisa i srpskih musterija zainteresovani da nauce srpski. Vec ima interesenata.

Kako se snalazimo mi kao strankinje na Tasosu?

Prvi problem sa kojim se suocimo kada dodjemo ovde, jeste naravno jezik. Neobican je osecaj biti u stranoj drzavi bez ikoga ko bi vas razumeo. Lakse je paru ili porodici koja se preseli u inostranstvo, pa onda makar kod kuce moze da predahne i da se odmori od stranaca i stranog jezika. Udati se za stranca nesto je sasvim drugo.

Po svom dolasku na ostrvo, polako sam shvatala da zivot u tudjoj zemlji nije sala. Slusati tudji jezik iz sata u sat, iz dana u dan, iz meseca u mesec zna biti jako naporno. Nemogucnost da se izrazite i kazete ono sto mislite i osecate, nesto je sto vam oduzima mogucnost da se kao osoba predstavite ljudima sa kojima dolazite u dodir. Ponekad sam sedeci u drustvu grka osecala kao da sam nema, kao da ne postojim. Slusajuci njih kako s lakocom govore i sale se, na trenutak mi je izgledalo tako tesko i tako nestvarno. Naravno engleski je uvek tu kao neki pomocni jezik, koji sluzi sa osnovnu komunikaciju, ali on nije ni priblizno dovoljan da se osecate sigurnim. Onda kada ne mozete da se izrazite shvatate koliko je jezik bitan za ceo zivot. Ono sto nam kao dar od Boga dolazi rodjenjem s godinama zaboravimo da cenimo.

I sada posle skoro 4 godine, ne mogu reci da sam se uspela ostvariti kao osoba i to upravo zbog jezika koji mi ne pruza onu sirinu koja mi je potrebna za komunikaciju sa ljudima oko sebe. Govorim grcki odlicno, ali jos u svakodnevnom razgovoru biram izmedju onih reci koje znam, te tako ne mogu da se izrazim potpuno precizno kao na srspkom jeziku. To je naravno automatska radnja i o biranju reci ne razmisljam svesno, ali u sustini to jeste tako.

Potrebne su godine kako bi strani jezik u potpunosti zamenio maternji. Ni obicna kafa i neobavezno caksanje uz kafu sa nekom Grkinjom, ne moze biti isto kao sa Srpkinjom, koliko god mi drustvo Grkinje prijalo. Zato kada se okupi nas nekoliko srpkinja, ceka se u red da neka nesto kaze. To je kao neki ventil koji otvoris da prodju misli i reci koje su zatvorene u tebi zbog hiljadu propustenih mogucnosti da odu u etar zbog stranog jezika.

2 comments:

GSM doctor said...

Obavezno tamo da napravite neko udruzenje, da se organizujete. Treba da se napravi jedan jak srpski lobi. Evo ja sam vec kontaktirao Zeljka Mitrovica koji ce uskoro napraviti nesto dole. Za njim ce doci Sasa Popovic, a onda ce sve biti lakse.

Nikana said...

Radimo na tome doco uveliko...
bices nas pocasni clan..predlozicu Zeljku to...:)))